Korzet je povijesni roman engleske spisateljice Laure Purcell čija radnja nastoji spojiti i usporediti živote dviju žena u vremenu viktorijanske Engleske. Struktura se romana gradi na kontrastima vremena s pomoću likova – katolici i protestanti, Irci i Englezi, gospodari i sluge. Dorothea Truelove imućna je mlada žena koja je opsjednuta frenologijom (znanost koja zagovara ideju da čovjekova lubanja određuje njegov moralni karakter). Premda joj je otac protestant, ona je u tajnosti katolkinja. No, Dorothea se čvrsto drži svojih katoličkih uvjerenja i nastoji pomoći siromašnima. Iako nikad nije iskusila život u siromaštvu, već je, naprotiv, živjela u obilju i kao privilegirana članica društva, kao čitatelji preispitujemo njezine motive za pomaganje ženama u zatvoru Oakgate. Želi li Dorothea uistinu pomoći ženama koje su počinile zločin te se pritom upoznati s njihovim životima ili je njezin dolazak u zatvor motiviran željom za dokazivanjem vlastite znanstvene teorije i ispunjavanjem kriterija za ulazak u raj, ono je što nam roman nastoji otkriti.

Njezina je tamna sjena Ruth Butterham, kći siromašnog slikara i krojačice koja je optužena za ubojstvo svoje gazdarice. Ruth to ubojstvo prepisuje nadnaravnoj sili koju posjeduju igle kojima šije. Nakon upoznavanja dvaju likova u prvom poglavlju, radnja se djela razdvaja na dvije perspektive i vremenske linije. Prva prati Dorotheu u sadašnjosti romana, njezine ljubavne jade, njena unutarnja obrazloženja i pravdanja, odnos nje kao katolkinje i ostatka visokog društva viktorijanske Engleske te pratimo kako se njezin odnos s Ruth sve više komplicira. Druga prati Ruthin život, od ranog djetinjstva pa sve do njezine sadašnjosti,  koja je zatočena u zatvoru Oakgate zbog ubojstva i prisiljena je prepričavati svoj život Dorothei koja na nju gleda kao na pokusnog kunića za svoje znanstvene teorije. Što više mi čitatelji saznajemo o Ruthinu životu, polako je počinjemo razumijevati i suosjećati s njenom boli i užasnim radnim uvjetima koji su je doveli do počinjenja zločina. Na kraju djela razumijemo postupke glavnih likova i kako obje proživljavaju strahote bez obzira na stalež, no trebali bismo razumjeti i Dorotheinu perspektivu – može li ona suosjećati s Ruth iako nikad nije iskusila siromaštvo i teror moćnika.

Dorothein lik prozor je u život bogatih i kao takav se mora prihvatiti, koliko god nama modernim čitateljima on bio površan i nemilosrdan. Ovdje Vas, dragi čitatelju, ako već niste shvatili, moram upozoriti da je Korzet tmurna i teška knjiga koja ne pokušava ublažiti istinu o životu zlostavljanih krojačica toga doba i tjera čitatelja da se suoči s ravnodušnošću i odsustvom empatije vladajućih slojeva društva prema muci onih koje oni smatraju nižima od sebe. No, baš zbog svoje težine i kompleksnosti Vas i molim da ga pročitate jer ponekad se i trebamo suočiti s nečim uznemirujućim kako bismo vidjeli stvari drugačije. Ako ste spremni čitati o uznemirujućim, ali važnim društvenim temama, shvatiti način razmišljanja ljudi koje na prvu želite ošamariti i želite dobiti širu sliku viktorijanskog doba, onda svakako preporučujem ovaj roman.

Ivona Štefica-Mihanović, 3.A